Sjeverozapadni vjetar

traži dalje ...

Sjeverozapadni vjetar (Noroît, 1976), Francuska, boja, 112 min, Sunchild Productions, r.: Jacques Rivette, sc.: Eduardo de Gregorio, Marilů Parolini, J. Rivette prema drami Osvetnikova tragedija Cyrila Tournera [Thomasa Middletona], df.: William Lubtchansky, glazba: Jean Cohen-Solal, Robert Cohen-Solal, Daniel Ponsard, ul.: Geraldine Chaplin (Morag), Bernadette Lafont (Giula), Kika Markham (Erika), Babette Lamy (Regine), Elisabeth Medveczky (Elisa), Daničle Rosencranz (Celia), Carole Laurenty (Charlotte), Larrio Ekson (Ludovico).

Kako bi osvetila brata, Morag postaje članicom zloglasne ženske piratske družine koja ga je ubila. Stekavši ugled i povjerenje drugih članica, u završnoj sekvenci suočava se s poluboginjom koja vodi družinu, zvanom Kći sunca.

Ingeniozna, radikalno modernistička adaptacija ključnog primjera tzv. tragedije osvete, Osvetnikove tragedije (na špici u skladu s ranijim tumačenjima pripisana C. Tourneru, ali zapravo djelo Th. Middletona), nikada nije bila komercijalno distribuirana u Francuskoj. Spojem improvizirane glazbe i prizornih zvukova, anakronističke kostimografije i scenografije, izrazito stiliziranoga korištenja rijetkih dijaloga i monologa, dugih sekvenci modernog plesa te uporabom raznorodnih izlagačkih registara, od bezvučnih crno-bijelih snimaka iz ruke, monokromnih prizora snimljenih crvenim filtrom do kompleksnih kolorističkih i prostornih kompozicija, dijegetički se svijet ritualnim ponavljanjima određuje kao prostor oblikovanja strogo kodiranih značenja. Složen intertekstualni mehanizam mitoloških i literarnih, koreografskih i verbalnih, mizanscenskih i glazb. kodova upotrijebljen je u svrhu predočavanja ekstremnih psihol. stanja diskursom koji svojim konstitutivnim svojstvima tvori ekvivalent oblikovnim elementima predloška iz XVII. st. Rivetteovo majstorstvo manipulacije zvuka i slike, prostora i trajanja, te raznorodnih izvođačkih modusa (pri čemu se posebno ističe izvedba G. Chaplin, istodobno izrazito usmjerena na pokret i fizičku prisutnost i na predočavanje psihol. nijansi) u višeznačan iskaz emotivne, psihol. i perceptivne nelagode, inverzijom, varijacijom i citiranjem niza disparatnih značenjskih sustava (od prevođenja tradicionalno muške avanturističke ikonografije u ženske arhetipove do uspostavljanja dijaloga s filmom Mjesečeva flota F. Langa, 1955) tvori izrazito samosvjestan film. iskaz, istodobno proturječan i jedinstveno cjelovit.

T. Brlek

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Sjeverozapadni vjetar. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/sjeverozapadni-vjetar>.