Sjöman, Vilgot

Sjöman, Vilgot, šved. redatelj, scenarist i književnik (Stockholm, 1924 – Stockholm, 2006). Od pol. 1940-ih piše drame, a 1952. G. Molander prema njegovu romanu snima film Prkos. God. 1956. polazi film. tečaj na sveučilištu UCLA u Los Angelesu i radi u Hollywoodu. Prvi mu je film Ljubavnica (1962), svojevrstan ogled o ponašanju u tradiciji M. Stillera, gdje demonstrira, cjelokupnom njegovu opusu svojstvenu, naklonost za lik žene koja samosvjesno izabire nezavisnost u odnosima s muškarcima u patrijarhalno uređenom društvu. Sljedeći film 491 (1964., po romanu L. Görlinga) naturalistički je prikaz života delinkventne mladeži obilježen (seksualnim) nasiljem, a iste godine snima bergmanovski intoniranu Haljinu, o odnosu majke i kćeri tinejdžerke, obje zaljubljene u istog muškarca, pri čemu zanimljivo izokreće rodne stereotipove. Moja sestra, moja ljubav (1966), s radnjom potkraj XVIII. st., afirmira incestuoznu ljubav kao izraz emancipacijskih težnji društveno sputane protagonistice, dok su umj., polit. i seksualno oslobođenje ključni motivi igrano-dok. metatekstualne duologije, ponovno sa slobodoumnom junakinjom, Ja sam radoznala – žuto (1967) i Ja sam radoznala – plavo (1968), koja privlači međunar. pozornost. Slijede svojevrsna polit. bajka Sretan Uskrs (1970) i apsurdistički intoniran Trol (1971), te Pregršt ljubavi (1974), ponovno sa snažnom protagonisticom, gdje naglašeno tematizira klasne podjele u prožimanju s erotskim odnosima. Seksualnost i društv. opresija nad pojedincem teme su i većine daljnjih filmova (npr. Tabu, 1976; Linus, 1979). Obilježen lijevo-liberalnom polit. perspektivom i (pro)modernističkim prosedeom, njegov je opus sustavna afirmacija individualne emancipacije, prožeta težnjom za dokidanjem društv. licemjerja i rigidnosti. Uz B. Widerberga, 1960-ih i 1970-ih smatran najvažnijim šved. autorom postbergmanovskog naraštaja.

D. Radić