Skladanowsky, braća

Skladanowsky, braća, njem. pioniri kinematografije: Max (Berlin, 1863 – Berlin, 1939), izumitelj, redatelj, producent i snimatelj, i Emil (Berlin, 1866 – Berlin, 1945), njegov pomoćnik. Sinovi majstora za optičke uređaje, koji je konstruirao ranu inačicu dijaprojektora. Između 1892. i 1895. razvili su uređaj nazvan bioscope, koji je Max patentirao 1895. Radi se o projektoru s dvostrukim objektivom (podešavanom mobilnim diskom) i s dvjema paralelnim film. vrpcama koje su se naizmjenično projicirale brzinom od 8 (poslije 16) sličica u sekundi. Prvu javnu komerc. projekciju u trajanju od 15-ak minuta braća su održala u berlinskom varijeteu Wintergarten, a prikazano je 8 ili 9 filmova, među kojima sajamske atrakcije Klokan koji boksa, Zmijski ples, Talijanski narodni ples i Ruski nacionalni ples te dok. snimke s berlinskih ulica (sve ih je snimio Max). Budući da je projekcija održana gotovo 2 mjeseca prije prve javne komerc. projekcije braće Lumière, neki, napose njem. povjesničari, drže da braći S. pripada titula »očeva kinematografije«; većina ipak primjećuje da su Lumièreovi još u ožujku 1895. održali prvu javnu, ali nekomercijalnu projekciju, a i bioskop i filmovi Maxa S. bili su tehnički odn. kreativno inferiorni kinematografu (cinematographe) i filmovima braće Lumière. Max i Emil 1896. odlaze sa svojim uređajem na turneju po sjev. Europi, ali u većini zemalja nisu mogli konkurirati kinematografu. Max je na poticaj trećeg brata Eugena (1859–1945), »prvog njem. film. glumca«, počeo snimati komične igr. filmove (npr. Lov na muhe, 1896; Moderna Djevica Orleanska, 1900), a osnovao je i vlastitu produkcijsko-distribucijsku tvrtku; u film. produkciji sporadično je djelovao do pol. 1910-ih.

D. Radić