Skupljači perja

Skupljači perja (1967), Jugoslavija, boja, 80 min, Avala film, r. i sc.: Aleksandar Petrović, df.: Tomislav Pinter, glazba: narodna i neautorizirana, ul.: Bekim Fehmiu (Bora), Gordana Jovanović (Tisa), Velimir Bata Živojinović (Mirta), Olivera Vučo (Lenka), Mija Aleksić (pop Paja).

Vojvođanski Rom Bora bavi se trgovinom guščjim perjem. Zagleda se u mladu Tisu, pokćerku Mirte, također trgovca perjem. Mirtin upad na Borin trg. teritorij i Borina žudnja za Tisom prouzroči sukob njih dvojice.

Narativna koncepcija filma zasniva se na labavo povezanim epizodama i fragmentima kojima se provlači osnovna pripovjedna linija usredotočena na međuodnos likova Bore, Tise i Mirte. Iako je stoga i karakterizacija fragmentirana, protagonisti i njihovi odnosi plastično su ocrtani. Labavost, fragmentarnost i otvorenost narativnog sloja sastavni su dio dosljedno provedene modernističko-naturalističke poetike (prožete etnografskim natruhama, uključivši i specifičnu vojvođansku višejezičnost). Prikaz bijednih materijalnih uvjeta romske egzistencije i egzistencijalnog beznađa protagonista bespoštedan je; za razliku od većine kasnijih reprezentativnih filmova posvećenih posebnostima romske egzistencije, Skupljači perja lišeni su lirske intonacije i sentimentalnosti (ali ne i mjestimičnog humora), a iznimno rijetki poetski trenutci (npr. perje koje obijeli cestu dok ga Boro prosipa iz kamiona u vožnji, završni prizori kišnih krajolika uz zvuke pjesme Đelem, đelem) obilježeni su izrazitom melankolijom. Središnje djelo autorova opusa, film je nagrađen Posebnom nagradom žirija i nagradom međunar. kritike u Cannesu, nagradama za najbolji film, režiju, gl. mušku ulogu (Živojinović) i fotografiju u Puli, a bio je nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku.

D. Radić