Sokurov, Aleksandr Nikolajevič

Sokurov, Aleksandr Nikolajevič, rus. redatelj (Podorvika, 1951). Studirao povijest u Gorkom te film. režiju u Moskvi. Režira od 1978. – kratkometr., dok. i cjelovečernje igr. filmove od kojih nijedan nije prikazan prije 1987 (npr. njegov prvi cjelovečernji igr. film Usamljeni glas čovjeka iz 1978., prema A. Platonovu). Znanstvenofantastičnim filmom postapokaliptičke tematike Dani pomračenja (1988), o mladom liječniku u pustoši, definira temeljne značajke svoje poetike – sklonost prema metafikcionalnosti i dekonstrukciji klas. naracije te dugim vožnjama kamere i oniričkoj vizualnosti. Daljnjim filmovima, npr. Drugi krug (1990), o sinu koji treba pokopati preminulog oca, i Majka i sin (1996), o sinu koji se brine o neizlječivo bolesnoj majci, stječe status nasljednika A. Tarkovskoga. Ta se djela odlikuju meditativnošću, tematizacijom egzistencijalnih lutanja i duševne tjeskobe te iznimnim vizualnim ugođajem koji postiže pretapanjima, dugim, često subjektivnim, kadrovima, fotografijom izrazitih crno-bijelih kontrasta (Dani pomračenja) odn. impresionističkoga kolorita (Majka i sin) i optičkim izobličavanjima objekata kao konkretizacijom opresivne psihol. stvarnosti likova. Nakon podijeljenih reakcija kojima su dočekani filmovi Moloh (1999), o intimnoj strani života A. Hitlera, i Taurus (2002), o posljednjim danima V. I. Lenjina, veliku pozornost privlači Ruskom arkom (2002). Snimljen u jednom kadru (osim završnoga kadra suvr. Sankt Peterburga) digitalnom kamerom u neprestanom kretanju raskošnim ambijentima Zimskog dvorca, film prikazuje epohe rus. povijesti od poč. XVIII. st. do poč. XXI. st., pružajući ponajprije elegičan i melankoličan uvid u duh carske Rusije. Ostali važniji filmovi: Tugaljiva ravnodušnost (1987., snimljen 1983), Spasi i zaštiti (1989), Kamen (1992), Šaputajuće stranice (1993).

B. Kragić