Sucksdorff, Arne

Sucksdorff, Arne, šved. redatelj, scenarist, montažer i snimatelj (Stockholm, 1917 – Stockholm, 2001). Iz imućne obitelji, odrastao na selu u izravnom dodiru s prirodom. Studirao biologiju u Stockholmu i umjetnost u Berlinu, gdje se okušao u radu na filmu i u kazalištu; prvu afirmaciju stječe fotografijama s puta po Italiji. Ubrzo počinje snimati kratkometr. dok. filmove (prvi je Kolovoška rapsodija, 1939). Središnja tema većine njegovih djela, tzv. aranžiranih dok. filmova, odnos je čovjeka i prirode. Često uspostavlja paralele između ljudskog i životinjskog svijeta, katkad prikazom životinjskog postojanja kao parabole ljudske egzistencije (Galeb, 1944), katkad izravnim povezivanjem paralelnom montažom. Ističe potrebu ljudskog razumijevanja životinja te spoznavanja prirodnog reda (odatle česti prizori okrutne životinjske borbe za opstanak) i neinterveniranja u nj. Potonje je tema cjelovečernjeg igrano-dok., djelomično autobiografskog ostvarenja → Velika pustolovina. Značajni su i njegovi etnografski obilježeni filmovi realizirani u Indiji, kratkometr. Indijsko selo i Vjetar i rijeka (oba 1951), te dugometr. Priča iz džungle (1957., njegov prvi u boji). Za boravka u Rio de Janeiru, gdje je vodio film. školu, u dokumentarističkoj maniri snima, nakon Dječaka na drvetu (1961), svoj drugi dugometr. igr. film Moj dom je Copacabana (1965), o dječacima iz sirotinjskih četvrti (za njega netipično bavljenje ljudima u urbanom okolišu demonstrirao je i u dok. filmu o stanovnicima Stockholma, Ljudi u gradu, 1947). Karijeru je završio u Vel. Britaniji igr. filmom G. Forbush i pingvini (1971., suredatelj A. Viola). Autor izražajna i poetična vizualnog stila, smatran je dostojnim nastavljačem tradicije R. Flahertyja, a najčešće mu je zamjerana sklonost prema didaktičnosti. Ostali važniji filmovi: Ljetna priča (1941), Jutro, Sjene na snijegu (oba 1945), Podijeljeni svijet (1948).

D. Radić