Torre Nilsson, Leopoldo

Torre Nilsson, Leopoldo, arg. redatelj, scenarist i producent (Buenos Aires, 1924 – Buenos Aires, 1978). Sin redatelja L. Torresa Ríosa i majke Šveđanke, film. karijeru započeo 1939. kao očev asistent. Kraće se vrijeme bavio i književnošću (autor je jedne drame, romana i zbirke pjesama). Njegov prvi cjelovečernji igr. film Oribeov zločin (1950., suredatelj s ocem, prema romanu A. Bioya Casaresa) ostvarenje je u kojem je kritika primijetila »moćan utjecaj stanovitih europskih filmova i snažan literarni senzibilitet«. S ocem režira i Napadačeva sina (1953), a prvu samostalnu režiju dugometr. filma (Dani mržnje, prema J. L. Borgesu) potpisuje 1954. Međunar. uspjeh ostvaruje Kućom anđela (1957), gdje tematizira odnos puritanskog političara i njegove kćeri podvrgnute seksualnoj opresiji, izazivajući asocijacije na Dom Bernarde Albe F. Garcíje Lorce, te na I. Bergmana i L. Buñuela. Status svjetski ugledna redatelja (česta mu je suradnica supruga B. Guido, čije romane i priče nerijetko adaptira) potvrđuje filmovima Pad (1958), Kraj slavlja (1960), Ruka u zamci (1961), Terasa (1963) i Špijunsko oko (1966), odreda društveno-kritičkim ostvarenjima bogata vizualnog stila. Potom se, zbog pritisaka represivna režima, okreće komerc. produkciji pa ga opozicijski krugovi kritiziraju kao konformista. Ugled vraća filmovima Sedam luđaka (1972., po romanima R. Artla), studijom složene socijalno-polit. klime u Argentini uoči II. svj. rata, Obojene usne (1974., po romanu M. Puiga), socijalno-kritičkim prikazom arg. provincije 1930-ih i 1940-ih, te socijalno angažiranim ostvarenjem Slobodan kamen (1976). Vrstan stilist i snažan društv. kritičar, izrazito zainteresiran za ženske likove i temu nevinosti u iskvarenu okružju, katkad nazivan i latinoameričkim Bergmanom, T. N. je svjetski najpoznatiji i najugledniji autor u povijesti arg. kinematografije. Ostali važniji filmovi: Graciela (1956), Djevojčica ponedjeljka (1967), Mafija (1972).

D. Radić