Varda, Agnès

traži dalje ...

Varda, Agnès, franc. redateljica i scenaristica (Bruxelles, 1928). Studirala povijest umjetnosti na Sorboni te se obrazovala za kustosa na École du Louvre, od poč. 1950-ih profesionalna fotografkinja. U poluamaterskim uvjetima režira svoj prvi (srednjometr.) film La Pointe courte (1956), s radnjom u ribarskom naselju (po kojemu je film nazvan). Film se narativno razvija izmjenom prizora životne svakidašnjice ribara i njihovih obitelji, snimljenih dokumentarističkim prosedeom, i scena vezanih za melankolično intoniranu priču o mladim supružnicima (S. Montfort i Ph. Noiret, jedini profesionalni glumci u djelu) koji literariziranim, aluzivnim, neosimbolističkim dijalozima raspravljaju o svojem braku i eventualnom razvodu. Pritom V. periodično podriva gledateljsku identifikaciju s likovima, a odnos dviju narativnih linija ostavlja nerazjašnjenim odn. zanemaruje realist. dramaturgiju te pokazuje izniman osjećaj za oslikavanje ambijenta, posebice likovno efektne kompozicije kadra, sve značajke koje razvija i daljnjim ostvarenjima. Cléo od 5 do 7 (1962), o poznatoj pjevačici koja, čekajući rezultate bolničkog testa na rak, redefinira vlastiti život, ugl. je snimljen na pariškim ulicama, s vremenom radnje potpuno približenim realnom trajanju te s natpisima koji informiraju gledatelja o preostalom vremenu i djelomice najavljuju daljnje događaje. Narativno otvorena završetka (neobavezna konverzacija), film započinje seriju redateljičinih ostvarenja o ženama. Sreća (1965), s radnjom u pastoralnom ambijentu, primjer je vrhunske slikarske uporabe kolora (sekvence završavaju zatamnjenjima, ali u plave, žute i slične zasićene tonove), s aluzijama na lik. impresionizam. Tema ljubavnog trokuta predstavljena je kroz vizuru romantične fantazije o ljubavi i braku koja je, međutim, podređena patrijarhalnim kodovima predstavljanja ženskosti i majčinstva. Zbog redateljičina odmaka od izravnog polemiziranja, film je izazvao prigovore feminističke kritike, a usprkos ironiziranju muškog poimanja sreće. Nakon što se filmom Jedna pjeva, druga ne (1977) priklonila feministički impostiranoj tezičnosti, djelom → Bez krova i zakona (Zlatni lav u Veneciji) vraća se izbjegavanju izravnog izricanja autorskog stava. Jacquot iz Nantesa (1991) lirsko je biografsko ostvarenje o djetinjstvu redatelja J. Demyja (njezina supruga), o kojem je snimila i dok. film Svijet Jacquesa Demyja (1995), dok u metafilmskoj Sto i jednoj noći gospodina Simona Filma (1995) do vrhunca dovodi svoju zaokupljenost načinima djelovanja film. slika, odn. tvorbe fikcionalne iluzije.

B. Kragić

ilustracija
Agnès VARDA

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Varda, Agnès. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/varda-agnes>.