Veliki rat

traži dalje ...

Veliki rat (La grande guerra, 1959), Italija, c/b, 113 min, Dino De Laurentiis/Gray Film, r.: Mario Monicelli, sc.: Agenore Incrocci, Furio Scarpelli, Luciano Vincenzoni, M. Monicelli, df.: Giuseppe Rotunno, Roberto Gerardi, glazba: Nino Rota, ul.: Vittorio Gassman (Giovanni Busacca), Alberto Sordi (Oreste), Silvana Mangano (Costantina), Folco Lulli (Bordin), Romolo Valli (Gallina), Bernard Blier (Castelli).

Italija 1917. Giovanni i Oreste su mobilizirani i u gradiću u kojemu Giovanni upoznaje prostitutku Costantinu, čekaju da ih pošalju na bojište. Došavši tamo, dobrovoljno se javljaju da odnesu jednu poruku u drugi stožer. Kad izbije bitka, oni se sklanjaju. Austrijanci ih otkrivaju i, uvjereni da su špijuni, ispituju. Iako isprva voljni sve priznati, oni na kraju to odbijaju pa su strijeljani.

Usredotočivši se na peripetije protagonista, pučana posve nesposobnih da shvate duh militarizma i polit. interesa, Monicelli preko njih (vrsne glum. karakterizacije V. Gassmana i A. Sordija) dočarava duh skeptična pučkoga zdravog razuma koji osuđuje rat. Film uspjelo spaja značajke proturatne satire (u duhu Hašekova Dobrog vojnika Švejka) s ironičnim tonovima soc. situacija te tragičnim, ali i idejno ambigvitetnim konotacijama završetka u kojem je ranija osuda rata zasjenjena prikazom ljudskog oplemenjivanja kao njegove posljedice (protagonisti se odlučuju žrtvovati ne iz patriotizma nego zbog solidarnosti s ostalim vojnicima). Detaljnim prikazom konteksta bojišta, funkcionalnom uporabom zvuka, razrađenom dijalektikom situacija, obogaćivanjem stereotipova, uvjerljivim povezivanjem raznovrsnih trenutačnih ugođaja, film (nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji) je vrhunski primjer tal. populističke satirične komedije i vrhunac Monicellijeva opusa.

B. Kragić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Veliki rat. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 9.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/veliki-rat>.