Vidor, King

Vidor, King, amer. redatelj i producent (Galveston, Texas, 1894., prema nekim izvorima 1896 – Robles, California, 1982). Iz obitelji zemljoposjednika mađ. podrijetla, zarana privučen filmom, trga karte u kinu, ali i snima lokalne događaje i te snimke prodaje film. novostima. S budućom suprugom, glumicom Florence Vidor, 1915. odlazi u Hollywood gdje radi kao asistent režije i redatelj kratkometr. filmova za studio Universal, a 1919. režira prvi cjelovečernji film. Isprva režira u vlastitomu malom studiju, potom pretežito za MGM (do 1944). Prvi veliki uspjeh postiže pacifistički intoniranim ratnim spektaklom (iz I. svj. rata) Velika parada (1925), a potom soc. dramom → Gomila (nominacija za Oscara za režiju), čija su pojedina red. rješenja utjecala na → Apartman. Poč. zv. razdoblja ističe se glazb. melodramom → Aleluja (nominacija za Oscara za režiju), potom filmovima o tzv. malim ljudima – Ulični prizor (1931), prema drami E. Ricea, i Kruh naš svagdašnji (1934), potporom politici New Deala, izravnom pretečom tal. neorealizma, a nastalim pod utjecajem sovj. filmova. Sve do pol. 1950-ih istican kao jedan od najznačajnijih amer. redatelja, V. je ugled održavao djelima u kojima su junaci izraziti individualci, odn. osobe ispunjene snažnim porivima. Ti su filmovi, međutim, kadikad bili dramaturški nedostatno izbalansirani i opterećeni retoričnošću, zbog čega slovi za redatelja koji je izrežirao najviše izvrsnih sekvenci, ali ni približno toliko u cjelini uspjelih filmova. Izdvajaju se još Citadela (1938., nominacija za Oscara za film i režiju), melodrama o idealističkom liječniku, prema romanu A. Cronina, vesterni Billy the Kid (1930), potom Sjeverozapadni prolaz (1940), jedno od prvih žanrovskih ostvarenja mračnijeg ugođaja (izviđački pohod prerasta u brutalni obračun s Indijancima), te Dvoboj na suncu (1947), s protagonistima obuzetima destruktivnim strastima, ujedno pokušaj producenta D. O. Selznicka da vesternom ponovi uspjeh svojeg filma → Zameo ih vjetar (u 2 potonja efektno rabi kolor). Vrhunac je njegovih prikaza »nezaustavljivih« individualaca Buntovnik (1949), o vizionarskom arhitektu (aluzije na F. Lloyda Wrighta), prema romanu A. Rand, a slično su intonirane i melodrame sa protagonisticama, npr. Ruby Gentry (1952). Potkraj karijere režira spektakle Rat i mir (1956., nominacija za Oscara za režiju), adaptaciju Tolstojeva romana, u kojemu je u pojedinim scenama dojmljivo dočarao lirski ugođaj, te Salomon i kraljica od Sabe (1959). Ostali važniji filmovi: Šampion (1931), Stella Dallas (1937), Američka bajka (1944).

A. Peterlić