Vojničko zvanje

Vojničko zvanje (Il mestiere delle armi, 2001), Italija/Francuska, boja, 100 min, Boyana/ /Cinema 11/RAI/Studio Canal/Taurus, r. i sc.: Ermanno Olmi, df.: Fabio Olmi, glazba: Fabio Vacchi, ul.: Hristo Živkov (Giovanni De’Medici), Desislava Tenekđijeva (Caterina De’Medici), Sandra Ceccarelli (plemkinja iz Mantove), Saša Vuličević (Pietro Aretino), Sergio Grammatico (Federico Gonzaga), Dimitar Raškov (Luc’Antonio Cuppano), Aldo Tocano (Loyso Gonzaga), Fabio Giubbani (Matteo Cusastro), Giancarlo Belelli (Alfonso d’Este), Nikolaus Moras (Frundsberg).

Studeni 1526. Zapovjednik papinske vojske Giovanni De’Medici da le Bande Nere, poznat po svojemu vojničkom umijeću, ranjen je topovskim hicem pri napadu na vojsku cara Karla V. Nju u pohodu na Rim vodi general Frundsberg, kojem je topove tajno predao vojvoda Alfonso d’Este. Teško ranjeni Giovanni sklanja se u dvorac Loysoa Gonzage.

Olmi rabi cirkularnu narativnu strukturu – započinje protagonistovim pogrebom, potom linearnom retrospekcijom prati posljednjih šest dana njegova života te završava gotovo identičnim kadrovima s početka, potiskuje spektakularne komponente te pomno rekonstruira detalje materijalnog života epohe (npr. prikaz lijevanja topa) i formalizirane renesansne obrasce ophođenja – ugl. oslanjanjem na izvanprizorne glasove različitih pripovjedača, u obliku pisama ili, u slučaju književnika P. Aretina, kronike, čime se, kao i kritičkom refleksijom na destruktivni značaj predstavljanja oslanja na poetiku didaktičnih pov. tv filmova R. Rossellinija. Ujedno, iznimno jednostavnim kadriranjem (gotovo bez ijednog pokreta kamere), dugim i značajnim trenutcima šutnje, u kojima na osobitoj važnosti dobivaju, ugl. junakovi, pogledi, potom fotografijom hladnih, prigušenih, blijedih i tamnijih tonova te razvijanjem otvorenih aluzija između protagonistova stradanja i Kristove muke asocira na kostimirane filmove R. Bressona. Takve utjecaje apsorbira i, inače karakterističnim polaganim tempom radnje te diskretnim zagovaranjem kršćanskog humanizma. Predstavljen kao žrtva tehnol. napretka, junak je ujedno figura kršćanskog, a i renesansnog viteza, čije sumnje, strahove, slabosti pa i diskretno iskazani osjećaj grijeha nadvladavaju njegova vjera, čast i posvećenost dužnosti. Nadahnujući se slikarstvom prikazanog razdoblja (portreti Holbeina mlađeg za prikaz mantoveškog dvora i njem. generala, Bronzinov portret Cosima I. Medicija za pojedine krupne planove protagonista, slike Piera delle Francesce za pojedine eksterijerne prizore) Olmi doseže izniman dojam transcendencije te gotovo mističan intenzitet u prizoru mrtva tijela protagonista, koji je nadahnut slikom Krista Andreje Mantegne.

B. Kragić