Vojska u sjeni

Vojska u sjeni (L’Armeé des ombres, 1969), Francuska, boja, 135 min, Fono Roma/Les Films Corona, r. i sc.: Jean-Pierre Melville, prema knjizi Josepha Kessela, df.: Pierre Lhomme, Walter Wottitz, glazba: Eric Demasan, ul.: Lino Ventura (Philippe Gerbier), Paul Meurisse (Luc Jardie), Simone Signoret (Mathilde), Jean-Pierre Cassel (Jean François Jardie), Claude Mann (Claude), Paul Crauchet (Felix), Christian Barbier (Bizon), Serge Reggiani.

Aktivnosti skupine pripadnika pokreta otpora u okupiranoj Francuskoj 1940-ih. Philippe Gerbier, jedan od vođa pokreta, izdan je i uhićen. Bježi iz zatvora i pridružuje se svojim ljudima u Marseillesu.

Iako ugl. sagledavan kao Melvilleov iskorak iz omiljenog mu gangsterskog žanra (Drugi dah, 1966; → Samuraj; Crveni krug, 1970; Policajac, 1972), film se u potpunosti definira u kontekstu redateljeva složenog i razrađenog stila, zasnovanog na klasicističkoj »čistoći« odn. izostavljanju bilo kakvih redundantnih i suvišnih elemenata. Film majstorski kombinira gotovo nadrealni ugođaj prostora i razdoblja s preciznim i detaljnim prikazom ilegalnih aktivnosti; pripovjedni svijet djela određen je spregom akcija i planova likova sa sveprisutnim naznakama izoliranosti, rezignacije, beznađa i neumitne propasti, kojima pridonosi i koloristička paleta zasnovana na zelenim, plavim i sivim tonovima. Likovi pripadnika pokreta otpora srodni su onima gangstera iz drugih redateljevih filmova; i jedni i drugi pokušavaju stoičkim ritualima pronaći distancu od izvanjskog svijeta; i jedni i drugi slijede apstraktne kodove na čiju temeljnu neostvarivost i inherentno unutarnje proturječje redatelj neprestano upućuje usredotočavanjem na trenutke rasapa koji potom uvjetuju daljnju (neizbježno tragičnu) sudbinu likova, ponajprije na motiv neizbježne izdaje, pri čemu razloge postupaka likova ostavlja ugl. nerazjašnjenima.

B. Kragić