Żuławski, Andrzej

Żuławski, Andrzej, poljsko-franc. redatelj i scenarist (Lavov, 1940). Sin pjesnika i scenarista Mirosława. Nakon II. svj. rata ugl. živi u Čehoslovačkoj i Francuskoj (gdje studira na Visokoj film. školi IDHEC), ali se filmom počinje baviti u Poljskoj kao kritičar, potom asistent A. Wajde te redatelj na TV. U prvom igr. filmu Treći dio noći (1972), ratnoj priči prema noveli svojeg oca, odbacuje akciju da bi se usredotočio na duševna stanja i moralne dileme, oblikujući ih dotjeranim vizualnim stilom s elementima baroknosti, nadrealizma i hermetičnosti, što će ostati bitne značajke njegova prosedea. Nakon što je njegov idući film Đavao (1973), s radnjom iz XVIII. st. i vizualno »baroknim« prikazima ljudske patnje i okrutnosti zabranjen zbog asocijacija na studentske nemire 1968., odlazi u Francusku, gdje režira Važno je voljeti (1974), s brojnim film. i knjiž. aluzijama i motivima (pornografija, krim. film, A. Rimbaud). Snimanje sljedećeg polj. filma Na srebrnom globusu, započeto 1976., obustavljeno je 1978. Film je adaptacija romaneskne postapokaliptične trilogije redateljeva prastrica J. Żuławskog, s nadrealist. vizijama, ritualiziranim masovnim scenama, ekstremnim širokokutnim objektivima i kranskim snimkama. Vrhunac njegova ekstrovertna prosedea, dovršen je i prikazan tek 1988. Nastavak njegove karijere ponajprije je vezan uz Francusku. Među franc. filmovima najpoznatiji je → Opsjednutost, s kojim u njegov stil i svjetonazor naglašenije ulaze elementi fantastike, horora i erotike prisutni i u većini kasnijih ostvarenja: Javna žena (1981), Luckasta ljubav (1984), Moje su noći ljepše od vaših dana (1988), s naglašenim slikama tjelesnosti i motivom »lude ljubavi«. Boris Godunov (1989) ekranizacija je opere M. P. Musorgskoga, a Plava nota (1991) kostimirana melodrama o ljubavnoj vezi F. Chopina i G. Sand. Ostali važniji filmovi: Šamanka (1996; u Poljskoj), Vjernost (2000).

T. Kurelec