Zurlini, Valerio

Zurlini, Valerio, tal. redatelj i scenarist (Bologna, 1926 – Verona, 1982). Studirao pravo i povijest umjetnosti u Rimu, od 1948. režira dok., a od 1954. igr. filmove. Pozornost svraća svojim drugim igr. ostvarenjem Nasilničko ljeto (1959), o ljubavnoj vezi mladića i ratne udovice za ljetovanja na Jadranu uoči pada fašizma 1943., u kojemu suptilno dočarava ugođaj rastuće tenzije podcrtavajući analogije i kontraste izvanjskih događaja i emocija likova, odn. fašist. strahovlade i osobnih strahova. Adolescentsku ljubav tematizira i u Djevojci s kovčegom (1961), dok adaptacija romana V. Pratolinija → Obiteljska kronika osvaja Zlatnog lava u Veneciji potvrđujući redateljevo umijeće oblikovanja melankolične atmosfere s osjećajem neumitnosti tragična raspleta. S njegove desne (1968), nadahnut osobom P. Lumumbe i afr. problemima, predstavlja pokušaj uklapanja u tendencije polit. filma. Prva spokojna noć (1972) povratak je intimističkim temama, strukturiran oko autodestruktivnog protagonista (dijelom u tradiciji dekadentizma) u sterilnu provincijskom ambijentu, dok je Tatarska pustinja (1976), prema romanu D. Buzzatija, o skupini aristokratskih časnika koji u osamljenoj pograničnoj utvrdi čekaju neprijatelja, daljnja razrada motiva egzistencijalnog pesimizma vizualiziranog apstrahiranim kompozicijama. Sklon adaptacijama knjiž. predložaka, izdvaja se umijećem tvorbe ugođaja prožetog tjeskobom odn. iščekivanjem propasti, s krajolicima koji odražavaju psih. stanja protagonista, te uvidom u proturječja između romantičnog zanosa i želje za samouništenjem potaknute osjećajem metafizičkog beznađa.

B. Kragić