De Santis, Pasqualino
traži dalje ...De Santis, Pasqualino, tal. snimatelj (Fondi, 1927 – Ukrajina, 1996). Brat Giuseppea De Santisa. Studirao na Centro Sperimentale di Cinematografia, potom asistent nizu istaknutih tal. direktora fotografije, najčešće G. Di Venanza. Od 1965. direktor fotografije (Trenutak istine F. Rosija, zajedno s G. Di Venanzom i A. Parolinom). Već na početku samostalnog djelovanja pokazuje izniman osjećaj za uporabu kolora u cilju psihol. profiliranja protagonista, pa je Oscarom nagrađen za Romea i Juliju (F. Zeffirelli, 1968), iako cjelinu filma obilježava neujednačena primjena svjetla i kolora odn. raskorak između znakovite igre svjetla i sjene koja podcrtava tjeskobu, i neumjerene uporabe zasićenih boja. U daljnjim se filmovima kloni uporabe izrazito naglašenih valera boje, što je posebno vidljivo u dvama njegovim ponajboljim snimateljskim radovima → Sumrak bogova i → Smrt u Veneciji. U tim je filmovima ugođaj postignut prigušenim, desaturiranim bojama, premda ih krasi različit snimateljski pristup; u prvom se poglavito služi uskokutnim objektivima i rado koristi zum, dok drugi oblježavaju meki, uznemirujući pokreti kamere, kojima se dodatno pojačava uznemirujući dojam cjeline. Od ostalih filmova izdvajaju se → Lancelot Jezerski, gotovo kompletno snimljen u krupnim planovima i detaljima, čime je i stilski legenda o kralju Arturu ogoljena do same srži, te → Izuzetan dan, u kojemu rabi toniranu sliku koja nije ni crno-bijela ni u boji. Ostali važniji filmovi: Bilo jednom (F. Rosi, 1967), Ljudi protiv (F. Rosi, 1970), → Slučaj Mattei, Povodom Luckyja Luciana (F. Rosi, 1973), Obiteljski portret u interijeru (L. Visconti, 1975), Uljez (L. Visconti, 1976), → Izuzetni leševi, Krist se zaustavio u Eboliju (F. Rosi, 1979), Novac (R. Bresson, 1983).
M. Sablić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
De Santis, Pasqualino. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 7.12.2025. <https://film.lzmk.hr/clanak/de-santis-pasqualino>.
