Hou Hsiao-hsien

Hou Hsiao-hsien, tajvanski redatelj (Meixian, 1947). Dijete izbjeglica iz Kine, na Tajvanu od 1948. Diplomirao kameru na Nacionalnoj umjetničkoj akademiji, isprva asistent redatelja i scenarist. Debitirao 1980. filmom Slatka cura. Do 1989., i najpoznatijeg filma → Grad žalosti (Zlatni lav u Veneciji), snima deset filmova, od kojih je sedam nagrađeno na prestižnim festivalima te se, uz E. Yanga i A. Leeja, nametnuo kao vodeća figura najuspješnijega razdoblja tajvanskog filma. Kao jedan od najdosljednijih modernista suvr. svj. filma, sintetizira utjecaje tzv. transcendentalnog stila A. Tarkovskog i Y. Ozua te polit. filma 1970-ih. Filmovi mu tematiziraju neurotične točke tajvanskog društva: odnos starosjedilaca i izbjeglica, lijevi radikalizam i represiju vojnog režima (Grad žalosti), organizirani kriminal (Zbogom jugu, zbogom, 1996), odnos domovinske Kine i Tajvana (Dobri muškarci, dobre žene, 1995). Orkestrirajući više fabularnih linija i pov. epoha u kompleksne narativne strukture, razvio je specifičan stil koji karakteriziraju dugi kadrovi sekvence, najčešće s razrađenom mizanscenom i unutarscenskom dramaturgijom koja se razvija prema dram. vrhuncu, a potom smirenju. Stilski dosljedan i zahtjevan, nije uspio privući širu publiku, ali ga kritika drži jednim od najvažnijih suvr. svj. autora. Osim tajvanskom suvremenošću, povremeno se bavi i prošlošću (npr. javnim kućama XIX. st. u Cvijeću Shanghaija, 1998), a i budućnošću – Millenium Mambo (2001), koji dojmljivo tematizira fenomen tzv. generacije X. Ostali važniji filmovi: Zelena, zelena trava doma (1983), Vrijeme za življenje, vrijeme za umiranje (1985), Majstor lutaka (1993).

J. Pavičić