Stroheim, Erich von

Stroheim, Erich von, amer. redatelj, scenarist, glumac, scenograf i kostimograf austr. podrijetla (Beč, 1885 – Pariz, 1957). Sin klobučara, kratko vrijeme u vojnoj službi, u SAD-u od 1909., a u Hollywoodu od 1914. Proširivši priču o sebi kao sinu austrougarskoga konjičkog pukovnika i dvorske dame, uskoro ulazi u ekipu D. W. Griffitha kao kaskader, glumac i vojni savjetnik, a potom i redateljev asistent. Ističe se ulogama pruskih časnika (npr. u Griffithovim Srcima svijeta, 1918) koje mu donose naziv »čovjek kojeg volite mrziti«. Prvo su mu red. ostvarenje Slijepi muževi (1919), s radnjom u Dolomitima, gdje austr. časnik (glumi ga sam von Stroheim) pokušava zavesti mladu suprugu imućna Amerikanca. Film postiže velik. komerc. uspjeh, kao i sljedeći – Đavolji otpirač (1920), o nezadovoljenoj amer. supruzi u Parizu, a kritika je u oba isticala profinjen pristup seksualnosti, zavođenju i intrigi. Luckaste supruge (1922), dotad najambiciozniji i najskuplji (tada s golemim budžetom od milijun dolara) autorov projekt, zaokružuju naizgled moralizatorsku, a zapravo seksualno subverzivnu trilogiju o naivnim Amerikankama, nezadovoljnima u braku, koje postaju erotskim žrtvama šarmantnih i dekadentnih eur. zavodnika (ovdje ponovno sam von Stroheim). U tom filmu von Stroheim razrađuje sklonost prema postupnom razvijanju fabule i realist. uprizorenju, a izdvajaju se kratka vožnja kamerom na naturalistički krupni plan ljubomorom rastrojene služavke koja kani podmetnuti požar te završni prizor bacanja zavodnikova trupla u kanalizacijski otvor – znakoviti navještaji naturalistički koncipirane → Pohlepe, čiju je drastično skraćenu verziju redatelj odbio autorizirati, ali je ipak naišla na kritička priznanja u SAD-u te oduševljenje u eur. kult. krugovima. U međuvremenu mu je oduzeta režija filma Vrtuljak (1923) koji je dovršio R. Julian. Komerc. neuspjeh Pohlepe, nadoknadio je izvanredno profitabilnom Veselom udovicom (1925), prema opereti F. Lehára, »orgijastičkom crnom komedijom ispunjenom opisima sadizma, perverzije i razvrata« na dvoru izmišljene balkanske zemlje Bijele Gore. Sam von Stroheim film je smatrao beznačajnim naručenim radom, za razliku od → Svadbene koračnice, kreativno ambiciozne priče o sukobu ljubavi i materijalnog interesa. Iznimno dug, film je drastično skraćen, a Stroheima su konačno odbacili veliki studiji. U produkciji J. Kennedyja i G. Swanson (koja je tumačila naslovnu ulogu) snima Kraljicu Kelly (1928–29); navodno šokirana »dekadentnošću« priče o štićenici konventa koju zavodi princ, Swanson otpušta redatelja i od snimljenog materijala dovršava verziju koja postaje dostupna tek nakon nekoliko desetljeća. Poslije neuspjela pokušaja realizacije prvog zv. filma Niz Broadway (1932–33), koji je s naknadno snimljenim materijalom A. Werkera distribuiran pod naslovom Zdravo sestro, von Stroheim se posvećuje isključivo glumi (→ Velika iluzija, → Bulevar sumraka). Jedan od najvećih autora nij. filma, osobito je značajan po sustavnom unošenju realističkih, pa i naturalističkih obilježja u holivudsku kinematografiju te po smjelom propitivanju erotskih motiva.

D. Radić