Usamljeni

Usamljeni (Lonesome, 1928), SAD, c/b, 113 min, nijemi (sa zv. efektima i jednom zv. sekvencom), Universal, r.: Paul Fejos, sc.: Edward T. Lowe Jr., Tom Reed, prema priči Manna Pagea, df.: Gilbert Warrenton, ul.: Barbara Kent (Mary), Glenn Tryon (John), Fay Holderness, Gustav Partos, Eddie Phillips.

Telefonistica Mary i mehaničar John susreću se u zabavnom parku na Coney Islandu i upuštaju u flert. Međutim, izgube jedno drugog prije negoli su razmijenili adrese. Vraćajući se potišteni kući, shvate da su susjedi.

Neuobičajen za onodobne holivudske standarde, s običnim ljudima (iz radničkih slojeva) kao junacima, gotovo naturalističkim naglaskom na ambijentu i fragmentarnom fabulom bez izrazitijega dramaturškog intenziteta, film uz iste godine snimljenu → Gomilu, s kojom dijeli i kritički stav prema dehumanizirajućim aspektima urbanog života, predstavlja svojevrsnu holivudsku anticipaciju neorealizma, ali za razliku od Gomile, socijalnokritičke aspekte nadograđuje izrazitim lirizmom ljubavne priče. U prikazu zabavnog parka film se oslanja na ekspresionistička vizualna rješenja i optičke trikove (npr. dvostruke ekspozicije) kojima naglašava iluzornost i snolikost (i kao metaforu modernog doba), dok je velik broj prizora likova u gomili snimljen kamerom iz ruke. Mađ. redatelju Fejosu (pr. ime Pàl Fejös, 1897–1963) bio je to drugi amer. film, nakon Posljednjeg trenutka (1927), avangardnog djela o posljednjoj viziji samoubojice pred utapljanje, a prije raskošnog mjuzikla Broadway (1929), s ekspresionističkim dizajnom noćnoga kluba i uporabom ekstremnih gornjih rakursa pri snimanju glazb. brojeva. Napustivši Hollywood 1931., Fejos se poslije istaknuo antropološkim dok. filmovima, npr. serijom kratkometr. filmova o Madagaskaru i Antilima, te svojim posljednjim Yagua (1941), o Peruu.

B. Kragić