Fassbinder, Rainer Werner

Fassbinder, Rainer Werner, njem. redatelj, scenarist, glumac i dramatičar (Bad Wörishofen, 1945 – München, 1982). Napustio srednju školu neposredno pred maturu, studirao dramu u Münchenu te se neuspjelo pokušavao upisati na Njem. film. akademiju u Berlinu. Pol. 1960-ih počinje režirati kratkometr. amat. filmove, a 1968. suosnivač je antiteatra, eksperimentalne kaz. skupine u okviru koje je proizveo sve filmove između 1969–71., kad je osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku Tango-Film. Prvi dugometr. film Ljubav je hladnija od smrti (1969) začetak je gangsterske tetralogije (slijede Bogovi kuge, 1969. te Rio das mortes i Američki vojnik, oba 1970) u kojoj zanemaruje žanrovske obrasce u korist uznemirujućih i turobnih aspekata ljubavnih i prijateljskih odnosa. U većini njegovih ranih filmova prevladava stil dugih kadrova i statične kamere, najrazvidnije u Katzelmacheru (1969), gdje problematizira diskriminaciju stranih radnika u suvr. SR Njemačkoj. Ti su filmovi obilježeni izrazitom distanciranošću, a najistaknutiji među njima, → Zašto je poludio gospodin R.? vrlo je sugestivan prikaz razorne apsurdnosti građ. egzistencije. Poč. 1970-ih F. postaje predani revalorizator opusa D. Sirka i žanra melodrame, primjenjujući melodramska iskustva na vlastite filmove, u kojima međutim dominira naturalistička oporost destruirajući žanrovske obrasce (npr. Piljar, 1971; → Strah jesti dušu), ili pak camp intonacija (→ Gorke suze Petre von Kant), uza sve elaboriraniji red. prosede. Beskompromisno problematizirajući odnose moći na najintimnijoj egzistencijalnoj razini te izloženost (društv.) represiji, posebice pripadnika manjinskih skupina, 1970-ih postaje jednim od najuglednijih predstavnika novoga njem. filma, a punu međunar. afirmaciju stječe visokobudžetnom trilogijom o poratnoj SR Njemačkoj, metaforički utjelovljenoj u ženskim protagonistima: → Brak Marije Braun, Lola (1981), Čežnja Veronike Voss (1982., Zlatni medvjed u Berlinu), kojima je srodna ratna priča Lili Marlen (1981). Po mnogim kritičarima, ključno je djelo njegova opusa tv serija Berlin Alexanderplatz (1980), fascinantna adaptacija istoimenog romana A. Döblina. Vrlo plodan (više od 40 kino i tv filmova odn. serija u 15-ak godina) i stilski raznovrstan autor, intenzivan i opor kroničar Njemačke od kraja XIX. st. (→ Effi Briest) do suvremenosti, no ponajprije zainteresiran za individualne sudbine, F. je jedan od najznačajnijih svj. redatelja 1970-ih. Ostali važniji kinofilmovi: Whity, Čuvaj se svete kurve (oba 1970), Martha (1973), Majka Küster odlazi u nebo, Samo želim da me volite (oba 1975), Kineski rulet (1976), Očajanje (1977), U godini s 13 mjesecâ (1978), Treća generacija (1979), Querelle (1982).

D. Radić