Gibbons, Cedric

Gibbons, Cedric, amer. scenograf irskog podrijetla (Dublin, 1893 – Hollywood, 1960). Studirao arhitekturu, na filmu isprva pomoćnik scenografa u studiju Th. A. Edisona, potom postaje scenograf u produkcijama S. Goldwyna. Od osnutka MGM-a 1924. do povlačenja 1956. djeluje kao gl. scenograf te tvrtke pa je potpisan na svim filmovima u njezinoj produkciji toga razdoblja (više od 1500, iako je osobno radio tek na oko 400). Scenografskim rješenjima pod utjecajem secesije i art decoa, s prevladavajućim mekanim linijama i bjelinom interijera, oblikovao je vizualni izgled MGM-ovih filmova te znatno utjecao na dizajnerske standarde svih holivudskih prestižnih produkcija (ugl. melodrama) 1930-ih. U početcima djelovanja pokazao je i sklonost prema eksperimentima, uvodeći među prvima prirodne objekte u studijski prostor, a 1927. dizajnirao je statuetu nagrade Oscar. Tu je nagradu dobio 11 puta (od 37 nominacija) – za filmove Most u San Luis Reyu (Ch. Brabin, 1929), Vesela udovica (E. Lubitsch, 1934), Ponos i predrasuda (R. Z. Leonard, 1940), Cvijeće u prašini (M. LeRoy, 1941), → Plinsko svjetlo, Proljeće života (C. Brown, 1946), Male žene (M. LeRoy, 1949), → Amerikanac u Parizu, Grad iluzija (V. Minnelli, 1952), Julije Cezar (J. L. Mankiewicz, 1953), Netko tamo gore me voli (R. Wise, 1956). Režirao je film Tarzan i njegova družica (1934). Ostali važniji filmovi: Ben-Hur (F. Niblo, 1926), → Grand Hotel, Večera u osam (G. Cukor, 1933), Mršavko (W. S. Van Dyke, 1934), Ana Karenjina (C. Brown, 1935), → Bijes, Romeo i Julija (G. Cukor, 1936), San Francisco (W. S. Van Dyke, 1936), → Veliki Ziegfeld, Dama s kamelijama (G. Cukor, 1937), Dobra zemlja (S. Franklin, 1937), → Ninočka, Slika Doriana Graya (A. Lewin, 1945), → Priče s Broadwaya, Tri mušketira (G. Sidney, 1948), Quo vadis? (M. LeRoy, 1951).