Josephson, Erland

Josephson, Erland, šved. glumac i scenarist (Stockholm, 1923 – Stockholm, 2012). Glumu uči pri Kraljevskom dramskom kazalištu u Stockholmu, u kazalištu nastupa od 1945., kao prijatelj i suradnik I. Bergmana debitirao je u njegovu filmu Kiši na našu ljubav (1946). Jedan od redateljevih omiljenih glumaca, nastupio je u njegovim filmovima Veselje (1950), Lice (1958), Na pragu života (1958), Đavolovo oko (1959), O svim tim ženama (1964., i koscenarist), Vučje doba (1968), Strast (1969), → Krici i šaputanja, Prizori iz bračnoga života (1975), Licem u lice (1976), Jesenja sonata (1978), → Fanny i Alexander, a uz njihovu kaz. suradnju zapažena je i televizijska (Nakon probe, 1984). Blijede puti i mekih crta lica, J. vrsno tumači neodlučne, slabe ili senzibilne likove, ali i hladne, stroge te sebične, s velikim uspjehom glumeći diljem Europe (npr. S onu stranu dobra i zla, L. Cavani, 1977; → Nostalgija; → Žrtva; → Prosperove knjige). Povremeno režira filmove koji očituju Bergmanov utjecaj. Ostale važnije ul.: Djevojke (M. Zetterling, 1968), Zaboraviti Veneciju (F. Brusati, 1979), Montenegro (D. Makavejev, 1981), → Samo jednom se ljubi, Hanussen (I. Szabó, 1988), Sofie (L. Ullman, 1992), Odisejev pogled (T. Angelopoulos, 1995), Nevjerna (L. Ullman, 2000).