Kaufman, Boris

Kaufman, Boris, rus.-amer. snimatelj (Białystok, 1897 – New York, 1980). Brat redatelja Dz. Vertova i Mihaila Kaufmana (1897–1980), 1927. emigrirao u Francusku gdje je studirao na Sorboni. Ubrzo postaje stalnim snimateljem J. Vigoa. Zapaženo surađuju već na Vigoovu prvom filmu → Povodom Nice, u kojem se koristi metodom skrivene kamere i koji se odlikuje iznenađujućim montažnim rješenjima, nadrealnim slikama i maštovitom likovnošću. U Nuli iz vladanja (1933) umješno kontrastira neuljepšane krupne planove glumaca s poetičnijim, često usporenim snimkama, premda se cjelina odlikuje tjeskobnom ugođajnošću. Vrhunac njihove suradnje je → Atalanta, film prožet emocijama koje su uvelike posljedica liričnih, crno-bijelih snimateljevih vizura što se izdvajaju iz dokumentarističkog prosedea djela. Po izbijanju II. svj. rata služi u franc. vojsci, 1941. odlazi u SAD i isprva snima kratke i dok. filmove. Izniman ugled u Hollywoodu stječe snimajući za E. Kazana, posebno filmom → Na dokovima New Yorka (Oscar za crno-bijelu fotografiju), koji počiva na tvrdoj, kontrastnoj i iznimno realističnoj fotografiji. S Kazanom potom surađuje na filmovima Baby Doll (1956) i Sjaj u travi (1961), u koloru. Često je snimao i za S. Lumeta, naročito impresivno u komornoj drami zasnovanoj na brojnim krupnim planovima → Dvanaest gnjevnih ljudi, u kojoj vještim kadriranjem i uporabom svjetla uvjerljivo predočava unutarnje moralne dvojbe protagonista. Jedan od najvećih majstora crno-bijele film. fotografije, znalačkim je korištenjem kontrasta lako mijenjao ugođaj scene i prelazio iz dokumentarističkog realizma u poetičniju atmosferu. Ostali važniji filmovi: Zmijska koža (S. Lumet, 1960), Dugo putovanje u noć (S. Lumet, 1962), Čovjek iz zalagaonice (S. Lumet, 1965), Reci da me voliš, Junie Moon (O. Preminger, 1969).

M. Sablić