Kazan, Elia
traži dalje ...Kazan, Elia (pr. prezime Kazanjoglou), amer. redatelj, producent, glumac i scenarist grč. podrijetla (Carigrad, 1909 - New York, 2003). U SAD-u od 1913., studirao dramu na sveučilištu Yale, 1932. pridružuje se ljevičarskom njujorškom Group Theatreu, a 1940-ih jedan je od najuglednijih brodvejskih redatelja (npr. Tramvaj zvan žudnja T. Williamsa, 1947; Smrt trgovačkog putnika A. Millera, 1949). Prvim igr. filmom Drvo raste u Brooklynu (1945., po romanu B. Smith), dramom o osiromašenoj radničkoj obitelji, navješćuje bavljenje aktualnim društv. temama te iznimno umijeće vođenja glumaca, što obilježava njegov cjelokupni opus. Prvi veliki uspjeh postiže → Džentlmenskim sporazumom, kritikom antisemitizma, dok u melodrami Pinky (1949) problematizira diskriminaciju crnaca. Iz tog razdoblja filmičnošću (ekspresivna vizualnost, autentična ambijentacija) ističu se opori krim. filmovi polit. odn. društvenokritičke pozadine – Bumerang (1947) i Panika na ulicama (1950). God. 1947. suosnivač je Actor’s Studija, čijega najdarovitijeg studenta M. Branda dovodi do statusa zvijezde filmovima → Tramvaj zvan žudnja, Viva Zapata! (1952) i → Na dokovima New Yorka, a istodobno 1952. pred Komitetom za antiameričku djelatnost prokazuje komun. kolege. Psihoanalitički motivi, očiti i u nekim ranijim filmovima, zaokupljaju ga u → Istočno od raja (po romanu J. Steinbecka), gdje je promovirao J. Deana, te u filmovima izravno seksualne tematike, Baby Doll (1956) i Sjaj u travi (1961., po romanu W. Ingea). Potonji, u podtekstu profeministički, prokazuje spolnu diskriminaciju. Tijekom druge pol. 1960-ih karijera mu opada, a opus zaključuje studijom holivudskog miljea Veliki tajkun (1976., prema romanu F. S. Fitzgeralda). Sustavan i razmjerno smion analitičar i kritičar amer. društva, sklon provokativnim temama (seksualne frustracije, obiteljski rasap, etnička, rasna i spolna diskriminacija, polit. korupcija) te jakim likovima (asocijalnih) individualaca, obilježio je važno razdoblje amer. filma. Jedan je od najuspjelijih redatelja glumaca uopće, a iako kritiziran zbog kaz. tretmana film. građe, u većini je filmova pokazao osjećaj za vizualnost. God. 1999. nagrađen je počasnim Oscarom. Autor je šest romana i autobiografije Život (1988). Ostali važniji filmovi: More trave (1947), Lice u gomili (1957), Divlja rijeka (1960), Amerika, Amerika (1963), Aranžman (1967), Posjetitelji (1972).
D. Radić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Kazan, Elia. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/kazan-elia>.