Lola trči

Lola trči (Lola rennt, 1998), Njemačka, boja, c/b, 81 min, X-Filme Creative Pool/Bavaria Film/German Independents/WDR/arte, r. i sc.: Tom Tykwer, df.: Frank Griebe, glazba: T. Tykwer, Johnny Klimek, Reinhold Heil, ul.: Franka Potente (Lola), Moritz Bleibtreu (Manni), Herbert Knaup (Lolin otac), Nina Petri (Jutta Hansen), Joachim Król (Norbert von Au).

Mladi Manni telefonom zove svoju djevojku Lolu i priopćava joj da je izgubio 100 000 maraka koje za 20 minuta, točno u podne, mora predati svojem šefu, narkodileru. Lola mu kaže da će nabaviti novac i vrtoglavom brzinom kreće put očeve banke. Ista priča, ali u različitim inačicama i s različitim ishodom, ponavlja se još dvaput.

Lola trči neomodernistički je konceptualni pop-film, spoj tzv. visokog modernizma i popularne kulture u kojemu su izmiješane različite tehnike i mediji: 35-milimetarska film. vrpca, video, animacija, zamrznuta slika, kolor i crno-bijela tehnika, tehnoglazbeni brojevi. Tako se stvara i snažna (intermedijalna) sugestija filma kao kompjutorske igrice odn. cjelovečernjega glazb. spota. Nastavljajući se na tradiciju filmova izrazito naglašene narativne koncepcije, najizravnije na relativističku multiperspektivnost → Rašomona, Tykwerov film, za razliku od Kurosawina, ne nudi istu priču različito ispričanu iz perspektive različitih likova, nego su različite inačice iste priče posljedica autorova »objektivna« odabira, motiviranog i prianjanjem uz teoriju kaosa (Lolini pokušaji da spasi Mannija ovise o sitnim slučajnostima koje su u svakoj inačici priče drugačije postavljene). Romantičarski motiv (međusobno odanih) ljubavnika u opasnosti i senzacijska vizualna strategija stalni su elementi Tykwerove poetike.

D. Radić