metodska gluma

metodska gluma, stil glume njegovan u SAD-u, osobito u sklopu Actors’ Studija (glum. škole utemeljene u New Yorku 1947). Temelji se na naučavanju rus. kaz. redatelja i teoretičara K. S. Stanislavskog, a na filmu je osobito razrađivana u filmovima E. Kazana 1950-ih (→ Tramvaj zvan žudnja, → Na dokovima New Yorka, → Istočno od raja). Stil su raširili glumci M. Brando, R. Steiger, Julie Harris, J. Dean, M. Clift, P. Newman, a pod njihovim utjecajem glume i D. Hoffman, A. Pacino i R. De Niro. Stil odlikuje naglasak na »disfunkcionalnim« aspektima govora i prateće mimike i gesta, za koje se smatra da bolje odaju skrovita psih. stanja i karakter lika nego izričito ekspresivna i funkcionalna gluma. Kako je riječ o pretežito nesvjesnim aspektima ljudskih reakcija, drži se da će ih glumac svladati tako da se uživi u lik, posve identificira s njime, a kako bi to što uspješnije postigao, razvio se sustav posebnih pripremnih vježbi.

H. Turković