Monicelli, Mario

Monicelli, Mario, tal. redatelj (Rim, 1915 – Rim, 2010). Studirao povijest i filozofiju, potom je film. kritičar, kinoamater, scenarist i pomoćnik redatelja. Režira od 1949., ugl. populističke komedije, s elementima farse i satire, čestim motivima individualne i obiteljske časti te marginalnim likovima kao junacima (sitni činovnici, boemi, lumpenproleteri, lopovi). Najuspjelije su Obično nepoznati lopovi (1958), o skupini gubitnika uvjerenih da mogu postati uspješni pljačkaši, s vještim poigravanjem žanrovskim kodovima krim. filma, antiratna satira → Veliki rat (Zlatni lav u Veneciji), potom Casanova ‘70 (1965) te mozaično djelo Prijatelji moji (1975), o životnoj svakidašnjici skupine sredovječnih Firentinaca, kao i kostimirane farse Brancaleoneova vojska (1965), s radnjom u srednjovjekovlju, i Markiz del Grillo (1981., nagrada za režiju u Berlinu), o legendarnomu rimskom šaljivcu iz XVIII. st. Već je u filmu Junak našega doba (1955), o protagonistu obuzetu strahom da će izgubiti važnost potisnuo čistu komiku u korist ironije, promjenjivih dvosmislenosti i apsurda kao odraza svijesti o svijetu u rasapu što dalje razvija u djelima Hoćemo pukovnike! (1973), grotesknoj verziji suvr. tal. društva s aluzijama na vojne hunte i Mali, sasvim mali građanin (1977), o tzv. malom čovjeku kojega nasilna smrt sina pretvara u pomahnitala osvetnika kao metaforičke figure poludjela građanskog društva. Dragi Michele (1976., Zlatni medvjed u Berlinu), adaptacija je romana N. Ginzburg, o rasapu građ. obitelji nakon polit. nemira 1968., Nadajmo se da je curica (1986) razrađena i oštra satira uloge muškarca u suvremenom društvu (svi muški likovi ocrtani su kao potpuno nesposobni i samodostatni). Na festivalu u Veneciji 1991. nagrađen je posebnim Zlatnim lavom za životno djelo.

B. Kragić