Pansini, Mihovil

Pansini, Mihovil, hrv. redatelj (Korčula, 1926). Završio medicinu u Zagrebu (otorinolaringolog), debitira amat. filmom Gospodin doktor (1953). Razvija utjecajnu koncepciju antifilma – čišćenja filma od knjiž., filozofskih, moralnih, psihol. i drugih struktura, kao i od film. tradicije, pri čemu se pojednostavljivanjem postupka izbjegava lažnost film. konvencija; radikalan je primjer apstraktni eksp. film K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963), s praznim ekranom. Glavni je začetnik i teoretičar GEFF-a (Genre Film Festival, 1963–70), festivala i škole eksp. filma. Koristio je izobličenja slike (Piove, 1958), slučajnu zabilježbu kamerom privezanom na leđa (Scusa signorina, 1963), a po postupku fiksacije i strukturalne ogoljenosti djela, najuspjelije u Siesti (1958), Dvorištu (1963) i → Zahodu, jedan je od najranijih hrv. predstavnika stremljenja ka strukturalnom filmu. U režiji, film. teoriji i kritici koristio je spoznaje svoje temeljne struke o percepciji slike i zvuka. Predavao je na Medicinskom te na Filozofskom fakultetu. Ostali važniji filmovi: Osuđeni (1954), Brodovi ne pristaju (1955), Zagorski cug (1955), Smirena predvečerja (1955), Život stvari (1955), U jednoj maloj tihoj Kavani (1958), Kamen sam sebi diže spomenik (1958), Pismo iz Hrvatske (1991).

N. Gilić