Rouch, Jean

Rouch, Jean, franc. redatelj (Pariz, 1917 - Niamey, 2004). Sin mornaričkog časnika, poslije direktora Oceanografskog instituta Kneževine Monaco. Diplomirao građevinarstvo i doktorirao književnost, istaknuti je poznavatelj afr. etnologije. Kako bi registrirao istraživanja u Nigeru, Senegalu, Maliju i Gani, započinje snimati kamerom od 16 mm. Zbog izrazito osobnog i nadahnutog pristupa problemima domorodačkog stanovništa, njegovi kratki dok. filmovi, npr. U zemlji crnih čarobnjaka (1947), Ljudi koji prave kišu (1951), Ludi gazde (1954., nagrada u Veneciji), o crnačkom ritualiziranom parodiranju kolonijalnih gospodara, te Sinovi vode (1955) privlače pozornost i kritike i publike, osobito svojim etnografskim bogatstvom, ali i soc. angažmanom. Zanimanje javnosti za njegova afr. istraživanja osobito povećavaju dugometr. dok. filmovi: Ja, crnac (1958), o crnim radnicima Abidjana, beskućnicima koji svoj položaj prevladavaju životnošću i obraćanju fantazijskoj prošlosti, ali i oponašanjem zapadnjačkog stila života i Ljudska piramida (1959), o neprekidnom kontaktu crne i bijele djece u jednom razredu abidjanske gimnazije. Vrativši se u Francusku, 1961. u suradnji s E. Morinom realizira → Kroniku jednog ljeta, koju mnogi drže programskim djelom → filma istine. Iako je realizirao više od 120 filmova, R. nije više ostvario sličan uspjeh. Bio je generalni tajnik Međunar. udruženja za etnografski i društv. film, a potom i direktor Istraživačkog odjela Nac. centra za znanstvena istraživanja te predsjednik Franc. kinoteke. Ostali važniji dok. filmovi: (kratkometr.) Obrezivanje (1949), Bitka na velikoj rijeci (1951), Ljudi s Nila (1951), Abidjan – luka ribara (1961), Afrički urbanizam (1962), Ribari s Nigera (1962), Petnaestogodišnje udovice (1964); (dugometr.) Lov na lava s lukom i strijelom (1965), Jaguar (1967), Malo po malo (1971), Babatu (1976), Dionysos (1986).

D. Marković