strukturalni film

traži dalje ...

strukturalni film, podvrsta → eksperimentalnog filma. Čine je izrazito nenarativni filmovi koje obilježava nestandardno, izdvajanje film. jedinica te postavljanje izumljenih pravila, postupka za kombinaciju tih jedinica u cjelinu izlaganja. Strukturalni postupak može biti minimalistički (npr. cijeli se film sastoji od vožnje unaprijed iz tramvaja npr. Pravac T. Gotovca, 1964., ili zuma unaprijed, npr. → Duljina valova), može biti zagonetački vrlo složen (Zornova lema H. Frampton, 1970), a može se sastojati i od varijante vrlo kratkih repetitivnih kadrova, tek od jedne ili nekoliko sličica, tzv. bljeskavi filmovi (engl. flicker films, npr. Arnulf Reiner P. Kubelke, 1960; N:O:T:H:I:N:G. P. Sharitsa, 1969). Pojam je uveo A. P. Sitney (1969) da opiše trend u amer. avangardi (H. Framptom, P. Sharits, G. Landow, M. Snow), ali je primjenjiv i na istovrsne tendencije u Austriji (P. Kubelka, K. Kren), Hrvatskoj (T. Gotovac, V. Petek, S. Iveković, D. Martinis), Vel. Britaniji (M. LeGrice, P. Gidal, S. Dwoskin, W. Raban), Poljskoj (W. Brusewski).

H. Turković

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

strukturalni film. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.7.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/strukturalni-film>.