Svi smo mi ubojice

Svi smo mi ubojice (Nous sommes tous des assassins, 1952), Francuska, c/b, 111 min, Union Générale Cinématographique/Jolly Film/Labor Films, r.: André Cayatte, sc.: A. Cayatte, Charles Spaak, df.: Jean Bourgoin, ul.: Marcel Mouloudji (René Le Guen), Raymond Pellegrin (Gino), Antoine Balpêtré (Albert Dutoit), Claude Laydu (Philippe Arnaud), Paul Frankeur (Léon), Julien Verdier (Bauchet), Marcel Pérès (Malingre), Amadeo Nazzari (Detouche), Georges Poujoly.

Pet je muškaraca osuđeno na smrt i čeka pogubljenje u zajedničkoj ćeliji. Najzanimljiviji je slučaj mladog Le Guena. Odrastao u krim. sredini, kao pripadnik pokreta otpora ubijao je po dužnosti. Po završetku rata, iz trivijalnih razloga, refleksno ubije troje ljudi. Na sudu ga brani neiskusni odvjetnik Arnaud, koji se potpuno posvećuje slučaju. Iako Le Guen tijekom procesa postaje svjestan vlastitih postupaka, Arnaud ga ne uspijeva spasiti.

Drugi Cayatteov (1909–89) film teze, ovaj put uperen protiv smrtne kazne, i to sa stajališta kršć. humanizma (društvo nema pravo oduzeti život pojedincu jer je u konačnici ono najodgovornije za njegove postupke). Dok → Pravda je izvršena upozorava na nesavršenost presude zbog nesavršenosti porotnika, Svi smo mi ubojice već naslovom pokazuje na autorski stav o nesavršenosti čovjeka općenito. Razradivši funkcionalni red. stil, Cayatte kombinira intelektualne i emocionalne argumente, iako u konačnici, razrađen prikaz okolnosti koje su lik Le Guena navele na ubojstva i odsutnost sentimentalnosti u portretiranju samoga lika upućuju na redateljevo prislanjanje uz intelektualni argument u odbijanju moralne opravdanosti smrtne kazne. Takav stav ilustriran je slikama koje alternativno sažimaju i povećavaju dram. i moralnu tenziju (posebice su dojmljivi prizori očekivanja izvršenja kazne).