Trauner, Alexandre

traži dalje ...

Trauner, Alexandre (pr. ime Sándor T.), franc. scenograf mađ. podrijetla (Budimpešta, 1906 – Omonville-la-Petite, 1993). Studirao slikarstvo u Budimpešti, od 1930. živi u Parizu, gdje je isprva asistent scenografa. Samostalnu karijeru započeo je 1934., ističe se scenografijom filmova M. Carnéa u kojima spaja realističnost ambijenata i simbolične strukture, često u dubinskim mizanscenama (→ Obala u magli, → Dan se rađa) odn. dizajnira naglašeno artificijelne i raskošne dekore koji naglašavaju odnos iluzije i zbilje (Večernji posjetitelji, 1942., → Djeca raja). Od poč. 1950-ih radi i izvan Francuske; scenografskim rješenjima u → Otelu pridonosi neobičnim perspektivama, a ističe se i njegova suradnja s redateljem B. Wilderom za čije filmove dizajnira sofisticirane, često eur. ambijente humoristično-melankolična ugođaja (Ljubav popodne, 1957; → Svjedok optužbe, → Apartman, Jedan, dva, tri, 1961; Slatka Irma, 1963; Privatni život Sherlocka Holmesa, 1970; Fedora, 1978). Razrađenošću kompozicija odlikuju se i njegovi radovi za filmove J. Loseya Gospodin Klein (1976) i Don Giovanni (1979). Ostali važniji filmovi: Remorkeri (J. Grémillon, 1939), Svjetlost ljeta (J. Grémillon, 1943), Vrata noći (M. Carné, 1946), Julietta ili ključ snova (M. Carné), → Gužva u podzemlju, Zemlja faraona (H. Hawks, 1955), Čovjek koji je htio postati kralj (J. Huston, 1975), Subway (L. Besson, 1985), Oko ponoći (B. Tavernier, 1986).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Trauner, Alexandre. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/trauner-alexandre>.