Umorna smrt

Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), Njemačka, c/b, 105 min, Decla film, r.: Fritz Lang, sc.: F. Lang i Thea von Harbou, prema njem. narodnoj pjesmi, df.: Erich Nitzschmann i Herman Saalfrank (okvirna priča), Fritz Arno Wagner, sgf.: Walter Rohrig (okvirna priča), Hermann Warm (1. i 2. priča), Roberth Herlth (3. priča), ul.: Lil Dagover (Djevojka/Zobeida/Fiametta/Liang), Walter Janssen (Mladić/Giovanfrancesco/Tiao Tsien), Bernhard Goetzke (Smrt/vrtlar/carev strijelac), Eduard von Winterstein (kalif), Rudolf Klein-Rogge (derviš/Girolamo), Karl Huszar (kin. car), Paul Biensfeld (čarobnjak A Hei).

Poč. XIX. st. njem. gradić pohodi Smrt. Te večeri umre Mladić, a Djevojka, njegova zaručnica, pokušava ga vratiti među žive. Susreće se sa Smrću, koja joj, umorna od svoje dužnosti, pripovijeda tri tragične priče; u sve tri – u Bagdadu u IX. st., Veneciji u XVII. st. i drevnoj Kini – napori zaljubljene samo su ubrzali ono što je sudbina svakog čovjeka pa Smrt mora ugasiti još jednu svijeću.

Pod djelomičnim utjecajem narativne strukture i težnje prema izričaju ideje Griffithove → Netrpeljivosti, Lang je konstruirao film u tri epohe, ali sa znatno bogatijim »okvirom« u kojem dominiraju razgovori Djevoke i Smrti i u kojem dolazi do vrhunca Djevojčino očajničko nastojanje i katarza u žrtvovanju i transcendencijskom doživljaju smrti: čovjekovo dostojanstvo nije u pobjedi već u otporu. Radnja okvirne priče je i dramatičnija dok su tri »epohe« režirane više kao ilustracija izlaganja Smrti, stilom koji podsjeća na onodobne Lubitscheve filmove, a u scenografiji je zamjetljiv utjecaj → Kabineta dr. Caligarija; nastup istih gl. glumaca u svim dijelovima podcrtava pak univerzalnost poruke. Iako u Njemačkoj slabije prihvaćen, bio je prvi film koji je u inozemstvu skrenuo pozornost na redatelja. Navodno je naveo A. Hitchcocka da se posveti režiji, a, prema njegovoj izjavi, i L. Buñuela koji je dodao: »Čim sam vidio čovjeka na putu na početku filma, znao sam da je to Smrt«. Film je vjerojatno utjecao i na Epsteinov → Pad kuće Usher, D. Fairbanks je neke posebne efekte preuzeo za svog Bagdadskog lopova (R. Walsh, 1924), a interpretacija B. Goetzkea nedvojbeno je utjecala na onu B. Ekerota u → Sedmom pečatu. Film je u nekim zemljama prikazivan pod naslovima Sudbina i Tri svijeće.

A. Peterlić