Brando, Marlon

Brando, Marlon, amer. glumac (Omaha, Nebraska, 1924 - Los Angeles, 2004). Jedan od prvih članova Actors’ Studija, u kazalištu debitira 1944., na filmu od 1950. Zvijezdom postaje ulogom Stanleyja Kowalskog, impulzivna muškarca iz nižih slojeva, u → Tramvaju zvanom žudnja (prva od osam nominacija za Oscara), ekranizaciji uspješne postave drame T. Williamsa (režija E. Kazana, 1947). Ulogom u Divljaku (L. Benedek, 1954) utječe na tip tzv. buntovnika bez razloga, te, spajajući teatralnost i suzdržanost, ugl. uspješnom primjenom »metodske glume«, glumi markantne, često senzibilne i emocionalno rastrzane junake različitih žanrova, npr. Marka Antonija (Julije Cezar, J. L. Mankiewicz, 1953), radnika suprotstavljenoga sprezi sindikata i mafije (→ Na dokovima New Yorka, Oscar), nacista (Mladi lavovi, E. Dmytryk, 1958). Tijekom 1960-ih popularnost mu opada, no povremeno ostvaruje zanimljive uloge, npr. amer. vojnika homoseksualnih sklonosti u Odsjajima u zlatnom oku (J. Huston, 1967). U 1970-ima obnavlja popularnost i ugled filmovima → Kum (Oscar), i → Posljednji tango u Parizu, otada se pojavljujući najčešće u sporednim ulogama (npr. → Superman). Katkada ulogama manje minutaže ostavlja jak utjecaj na cjelinu filma, npr. u → Apokalipsi sada. U mladosti karizmatičan zbog spoja grubosti, osjećajnosti i muževne privlačnosti, u starijoj dobi uspješno koristi korpulentnu građu za dojmljivost likova. Režirao je film Jednooki Jack (1961., i glumac). Ostale važnije ul.: Muškarci (F. Zinnemann, 1950), Viva Zapata (E. Kazan, 1952), Sayonara (J. Logan, 1957), Pobuna na brodu Bounty (L. Milestone, 1962), Grofica iz Hong Konga (Ch. Chaplin, 1967), Suha bijela sezona (E. Palcy, 1989), Brucoš (A. Bergman, 1990), Don Juan DeMarco (J. Leven, 1995).

N. Gilić