Kinski, Klaus

Kinski, Klaus (pr. ime Claus Günther Nakszynski), njem. glumac (Sopot kraj Gdańska, 1926 – Lagunitas, California, 1991). Prvi put glumi u brit. zarobljeništvu potkraj II. svj. rata, potom postiže uspjehe u kazalištu, na filmu debitira 1948. Iznimno dojmljiva lica, često sablasna pogleda, nakon Ludwiga II. (H. Käutner, 1955) glumi u nizu akcijskih filmova, najčešće kao negativac. Proslavio se filmom → Aguirre, gnjev božji, surađujući s W. Herzogom, koji naglašava njegovu karizmu i sposobnost prikaza različitih, ugl. ekstremnih psih. stanja: kao Nosferatu, vampir noći (1978), K. »obnavlja« lik iz nijemoga → Nosferatua, u Woyzecku (1979) ekspresionističkom metodom zadire u junakovu podsvijest, u → Fitzcarraldu je opsesivni ljubitelj opere. Ekscentričnim privatnim životom trudio se pothraniti mit o sebi kao svestranom geniju, pa je, u tom smislu, režirao film Kinskijev Paganini (1989), kojemu je ujedno scenarist, montažer i tumač naslovnog lika. O njemu je Herzog režirao zapažen dok. film Moj najdraži neprijatelj (1999). Ostale važnije ul.: Za dolar više (S. Leone, 1965), Cobra Verde (W. Herzog, 1988).

Njegova kći Nastassja K. (1960) također je film. glumica. Osobito se istaknula ulogama senzibilnih junakinja u filmovima Tesa (R. Polanski, 1979), Ljudi mačke (P. Schrader, 1982) i → Paris, Texas.