Loach, Ken

Loach, Ken, brit. redatelj i scenarist (Nuneaton, 1936). Studirao pravo na Oxfordu, od poč. 1960-ih režira na televiziji ističući se socijalnokritičkim dramama te serijom Dani nade (1975), o povijesti brit. radništva u XX. st. Sklonost prema društv. kritici socijalist. provenijencije, prikazu siromašnih radničkih ambijenata i retrogradnosti tradic. obitelji te analizi razvoja pojedinca određenog društveno-polit. strukturama (ponajprije klasom) razvidni su u njegovu cjelokupnom film. opusu započetom filmom Jadnica (1967). Prosede zasnovan na dokumentarističkim obrascima pokreta Free Cinema, neuljepšanoj fotografiji, gotovo naturalističkoj preciznosti opservacija, snimanju na autentičnim lokacijama, odsutnosti melodramatike i sentimentalnosti te iznimnom glum. verizmu u potpunosti definira u remek-djelu → Kes, u kojemu očituje i diskretni lirizam, te razvija u filmovima Obiteljski život (1971), Crni Jack (1979), o siromašnoj djeci u XVIII. st., u kojemu je njegov red. minimalizam uspoređivan s onim R. Bressona, Kišno kamenje (1993., nagrada žirija u Cannesu), Zovem se Joe (1998), u kojima društv. i polit. stvarnost onemogućava realizaciju snova o boljem životu. Od kraja 1980-ih širi tematiku pa režira polit. triler s radnjom u Sjev. Irskoj Skrivena namjera (1990), komediju → Riff-Raff (Eur. film. nagrada za najbolji film) i pov. film o Španj. građ. ratu → Zemlja i sloboda (Eur. film. nagrada za najbolji film). Na festivalu u Veneciji 1994. nagrađen je Zlatnim lavom za životno djelo. Ostali važniji filmovi: Bubamaro, Bubamaro (1994), Slatkih šesnaest (2002).

B. Kragić