Malle, Louis

Malle, Louis, franc. redatelj, producent i scenarist (Thumeries, 1932 – Los Angeles, 1995). Iz obitelji industrijalaca, studirao politologiju na Sorboni, diplomirao na film. institutu IDHEC. Nakon što sa J.-Y. Cousteauom surežira cjelovečernji dok. film o podmorju → Svijet tišine (Zlatna palma i Oscar), 1957. snima prvi igr. film, virtuozno režiran ljubavni triler → Lift za gubilište, koji najavljuje novi val i zvijezdu Jeanneu Moreau. Ona tumači gl. ulogu i u njegovu sljedećem filmu → Ljubavnicima, erotski provokativnoj priči o preljubu supruge i majke iz građanske obitelji. Vizualno i narativno razigranim djelom Zazie u metrou (1960., prema romanu R. Queneaua) prvi put pokazuje sklonost za lik (pred)pubertetskog uzrasta, a 1960-ih nastavlja izmjenjivati razne žanrovske, tematske i stilske pristupe, od turobne drame Izgaranje (1963) o posljednjim danima života suicidalnog pisca, do ležernoga pustolovnog djela Viva Maria (1964) i krim. filma Kradljivac iz Pariza (1967), o mladiću koji postaje lopov zbog osvete. Rane dokumentarističke sklonosti razvija u dva projekta posvećena Indiji: dugometr. dok. filmu Calcutta (1968) i tv seriji Fantom Indija (1969), a potom i u Francuskoj dok. filmovima Trg republike (1971) i Ljudsko, odveć ljudsko (1972). U međuvremenu se vraća igr. filmu realiziravši Šum na srcu (1971), delikatnu studiju o odrastanju, s motivom incesta, a potom, prema istinitim događajima, ratnu dramu Lacombe Lucien (1974), o prirodi franc. kolaboracije s nacistima. Sklonost prema provokativnim temama potvrđuje prvim amer. filmom Slatka mala (1978), ugođajnom pričom o ljubavnom odnosu 12-godišnje djevojčice odrasle u bordelu (B. Shields) i fotografa (K. Carradine). Slojevitom krim. dramom → Atlantic City osvaja Zlatnog lava, a zanimljiv eksperiment ostvaruje Mojom večerom s Andréom (1981), koncept-filmom čiji je jedini sadržaj razgovor uz večeru dvojice stvarnih kaz. umjetnika. Posljednji veliki uspjeh polučuje dirljivom ratnom melodramom o prijateljstvu dječaka u kat. internatu → Doviđenja djeco (Zlatni lav), dok tematiziranjem seksualne strasti između mlade žene i oca njezina zaručnika u Šteti (1992) ne postiže očekivane kreativne dosege. U odnosu na novovalnu autorsku dosljednost, redatelj je programatski raznovrsna, ali kvalitativno izrazito oscilirajućeg opusa, s čestom sklonošću prema provokativno-subverzivnim temama. U najuspjelijim filmovima iskazao je znatnu sposobnost kreiranja ugođaja i profiliranja intrigantnih likova i odnosa. Ostali važniji filmovi: Privatan život (1961), Black Moon (1975), Alamo Bay (1985), Vanja u 42. ulici (1994).

D. Radić