Morricone, Ennio
traži dalje ...Morricone, Ennio, tal. skladatelj (Rim, 1928). Glazbu studirao na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Bavio se jazzom, skladanjem i aranžiranjem partitura za tal. televiziju RAI, a od kraja 1950-ih do pol. 1960-ih aranžirao je pjesme za tvrtku ploča RCA. Skladao je i komorna i simfonijska djela, glazbu za kaz. komade, pjesme za revije, a napisao je i jedan balet. Film. glazbom bavi se od 1961 (Federalni L. Salcea). U početku često sklada pod pseudonimima Don Savio i Leo Nichols proslavivši se skladbama u špageti-vesternima S. Leonea Za šaku dolara (1964), Za dolar više (1965), Dobar, ružan, zao (1966) i Bilo jednom na Divljem zapadu, koje se izdvajaju prepoznatljivim ritmovima. Zapažene su i partiture filmova Priredi večeru (G. Patroni Griffi, 1969), Sacco i Vanzetti (G. Montaldo, 1971) i → Bilo jednom u Americi, za koje je nagrađen nagradom Nastri d’Argento, te → Misija i Legenda o pijanistu na oceanu (G. Tornatore, 1999), a uspješno je surađivao i s B. Bertoluccijem (Prije revolucije, 1964., s G. Paolijem; Partner, 1968; → Dvadeseto stoljeće; Mjesec, 1979; Tragedija smiješnog čovjeka, 1981), P. P. Pasolinijem (Ptičurine i ptičice, 1966; → Teorem; Dekameron,1970., s redateljem; Canterburyjske priče, 1972., s redateljem; Cvijet 1001 noći, 1974., → Salò ili 120 dana Sodome), L. Cavani (Galileo, 1968; Kanibali, 1970; Ripleyeva igra, 2002), E. Petrijem (→ Istraga nad besprijekornim građaninom; → Radnička klasa ide u raj; Todo modo, 1976). Izgradivši specifičan, prepoznatljiv stil obilježen kombinacijom naglašene lirike i suvr. skladateljskih postupaka (elektronička glazba), jedan je od najcjenjenijih film. skladatelja. Skladao je za više od 350 filmova. Ostali važniji filmovi: → Bitka za Alžir, Kina je blizu (M. Bellocchio, 1967), Sicilijanski klan (H. Verneuil, 1969), Sakrij se! (S. Leone, 1971), Atentat (Y. Boisset, 1972), Mussolini: posljednji čin (C. Lizzani, 1974), Božanstvena žena (G. Patroni Griffi, 1975), Nasljedstvo Ferramonti (M. Bolognini, 1976), Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976), → Božanstveni dani, Bijeli pas (S. Fuller, 1982), Stvor (J. Carpenter, 1982), Nedodirljivi (B. De Palma, 1987), → Novi kino Raj, Na vatrenoj liniji (W. Petersen, 1993), Lolita (A. Lyne, 1997).
I. Paulus
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Morricone, Ennio. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 18.2.2025. <https://film.lzmk.hr/clanak/morricone-ennio>.