Rota, Nino

traži dalje ...

Rota, Nino, tal. skladatelj (Milano, 1911 – Rim, 1979). Glazbu je diplomirao 1929. na Akademiji Santa Cecilia u Rimu, potom u SAD-u slušao predavanja iz kompozicije i dirigiranja na Curtis Institutu u Philadelphiji. Dugogodišnji (37 godina) ravnatelj konzervatorija u Bariju, od 1956. predavao na Akademiji Santa Cecilia. Film. glazbom počeo se baviti još za boravka u SAD-u. Filmom Bijeli šeik F. Fellinija (1952) započeo je plodnu suradnju s tim redateljem (nadimak »Fellinijev čarobnjak«). Poznat je kao lirski melodičar čije su teme često upletene u glazb. kolaže cirkuske, popularne, tragične i komične glazbe (→ Cesta). Katkad, na specifičan, iznimno lirski način, obnavlja renesansnu glazbu (Romeo i Julija F. Zeffirellija, 1968). Zapažene su mu i partiture filmova Rat i mir (K. Vidor, 1956), Bijele noći (L. Visconti, 1957) i → Proba orkestra, a osobitu su popularnost stekle melodične teme iz filmova → Amarcord i → Kum. Osim film. glazbe, skladao je i tzv. ozbiljnu glazbu (oratorije, opere, simfonije, balete, scensku glazbu). Ostali važniji filmovi: Rim, slobodni grad (M. Pagliero, 1946), Milijunaški Napulj (E. De Filippo, 1950), Dangube (F. Fellini, 1953), Lake godine (L. Zampa, 1953), Junak našeg doba (M. Monicelli, 1955), Probisvijet (F. Fellini, 1955), → Cabirijine noći, → Veliki rat, → Rocco i njegova braća, → Slatki život, → Gepard, → Osam i pol, Giulietta od duhova (F. Fellini, 1965), Ukroćena goropadnica (F. Zeffirelli, 1967), → Satyricon, Klaunovi (F. Fellini, 1970), Waterloo (S. F. Bondarčuk, 1970), → Kum II (Oscar), Casanova (F. Fellini, 1976), Uragan (J. Troell, 1979).

I. Paulus

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Rota, Nino. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/rota-nino>.