Storaro, Vittorio

Storaro, Vittorio, tal. snimatelj (Rim, 1940). Sin kinooperatera, od djetinjstva se bavi fotografijom, a 1956. kao najmlađi student upisuje se na Centro Sperimentale di Cinematografia. Od 1961. asistent kamere, od 1965. samostalno snima kratkometr. filmove, a za ugođajnu crno-bijelu fotografiju u svojemu prvom igr. filmu Mladosti, mladosti (F. Rosi, 1969) dobiva godišnju nagradu film. kritike. Ubrzo postaje poznat po sklonosti prema snimanju u uvjetima prirodnog, ambijentalnog svjetla, pronalazeći nadahnuće u slikarstvu Caravaggia, Vermeera, Pierra Della Francesce. Taj stil posebice dolazi do izražaja u nizu filmova koje snima za B. Bertoluccija. U → Konformistu funkcionalno se koristi pokretima kamere, izbjegavajući tada popularni zum i rabeći pastelniju kolorističku skalu, dok se u → Posljednjem tangu u Parizu okreće simboličkoj upotrebi boje intenzivirajući narančastu kao simbol strasti. Istraživanje psihol. značenja boje postaje njegovim zaštitnim znakom u svim daljnjim filmovima, pa u svojemu prvom amer. filmu → Apokalipsa sada (Oscar), različitim kolorističkim sklopovima ocrtava dvije suprotstavljene kulture. Zanimljive rezultate u korištenju intenzivnih, zasićenih boja i efektnoj kompoziciji film. slike postiže u Dicku Tracyju (W. Beatty, 1990), ekranizaciji kultnog istoimenog stripa. Oscarima je nagrađen i za fotografiju pov. spektakla Crveni (W. Beatty, 1981) i → Posljednji car. Snimao je i za TV, posebno zapaženo spektakularnu seriju Petar Veliki. Ostali važniji filmovi: → Strategija pauka, Mjesec (B. Bertolucci, 1979), Jedan od srca (F. F. Coppola, 1982), Tucker: čovjek i njegov san (F. F. Coppola, 1988), Mali Buda (B. Bertolucci, 1993).

M. Sablić