Tavernier, Bertrand

Tavernier, Bertrand, franc. redatelj i scenarist (Lyon, 1941). Sin književnika, studirao pravo u Parizu, bavio se film. kritikom, sa J.-P. Coursodonom koautor knjige 30 godina američkog filma (1965), proširene u 50 godina američkog filma (1991). Film. karijeru počeo kao asistent režije (npr. J.-P. Melvillea) i predstavnik za tisak (producenta G. de Beauregarda). Već prvim cjelovečernjim igr. filmom, adaptacijom krim. romana G. Simenona → Urar iz Saint-Paula, očituje temeljnu značajku svojega prosedea: spoj autorske samosvijesti, tipične za novi val, s klasicističkom preciznošću narativne konstrukcije karakterističnom za prednovovalovsku tzv. tradiciju kvalitete u franc. kinematografiji. Iako su mu filmovi tematski raznovrsni, češće se bavi ljudskim odnosima u malim zajednicama, a sklon je i evokaciji prošlosti što izvodi u različitim modalitetima: oživljavanjem duha libertinstva u filmu Neka svečanost otpočne (1975), ironičnoj priči o dvorskim intrigama za regentstva Filipa Orleanskoga u prvoj pol. XVIII. st., asketskim modusom moralističkoga filma u Béatriceinoj patnji (1987), s radnjom u XIV. st. oslikanom mračnijim tonovima, te romantično-ironičnom perspektivom u → D’Artagnanovoj kćeri, s radnjom iz pol. XVIII. st. Podjednako dojmljivo rekonstruira i noviju povijest, pri čemu kroz pov. sadržaje aludira i na suvr. teme: Sudac i ubojica (1976) analitička je studija odnosa psihopatskoga ubojice i beskrupuloznog suca istražitelja smještena u Francusku potkraj XIX. st., pri čemu napetost krim. fabule korespondira izvanredno dočaranoj tjeskobi provincijskog ugođaja kao ilustraciji polit. i društv. tenzija (afera Dreyfus), → Veliko čišćenje crnohumorno tematizira kolonijalnu Francusku Zapadnu Afriku pred II. svj. rat, Oko ponoći (1986) iznimno je ekspresivna ugođajna slika pariške jazz-scene 1950-ih, → Nedjelja na selu evocira ladanjski ugođaj pred I. svj. rat, Život i ništa drugo (1989) događa se u Francuskoj nakon I. svj. rata tijekom kojega se, u Rumunjskoj, odvija radnja Kapetana Konana (1996). Reference na nac. kult. povijest i reinterpretiranje žanrovskih obrazaca (pov. i krim. filma odn. specifičnih žanrovskih tendencija kolonijalnog i ladanjskog filma) nadopunjuje i otvorenim tematiziranjem film. problematike: Razmažena djeca (1977) usredotočuju se na sineasta, kojega sve više zaokuplja promatranje susjeda, Izravan prijenos smrti (1979), smješten u budućnost, s pornografijom smrti umjesto seksualne, izravno tematizira snimanje i voajerističku moć kamere, dok je Propusnica (2002) revizionistički prikaz franc. kinematografije pod njem. okupacijom 1940-ih. Bivša supruga Colo Tavernier bila mu je koscenaristicom na filmovima Tjedan praznika (1980), Nedjelja na selu, Béatriceina patnja, Daddy nostalgie (1990), Mamac (1995). Njegov sin Nils (1965) je glumac (očevi filmovi Béatriceina patnja; L. 627, 1992; D’Artagnanova kći).

B. Kragić