Vierny, Sacha

Vierny, Sacha, franc. snimatelj (Bois-le-Roi, 1919 – Pariz, 2001). Studirao na film. školi IDHEC u Parizu. Od 1948. asistent redatelja, ubrzo postaje snimatelj kratkometr. filmova svojeg prijatelja A. Resnaisa (npr. → Noć i magla, s Gh. Cloquetom). Za Resnaisa snima i svoj prvi cjelovečernji film → Hiroshima, ljubavi moja, u kojemu stiliziranom crno-bijelom fotografijom dočarava senzualne osjećaje među protagonistima. U Resnaisovim filmovima ističe se eksperimentiranjima s ekspozicijom i minucioznom izgradnjom svjetla, pri čemu korištenjem rasvjete pokušava postići dojam trodimenzionalnosti, dodatno potenciran korištenjem velike dubinske oštrine. Vrhunac njihove suradnje je → Prošle godine u Marienbadu, u kojemu geometrijskim kompozicijama slike i dugim, sporim pokretima kamere, podcrtava nelinearnu narativnu strukturu filma i oblikuje gotovo kubistički prostor. Snimio je i prvi Resnaisov film u boji → Muriel, a u toj se tehnici izdvaja njegov rad u → Ljepotici dana, cjelini koju karakterizira široki koloristički spektar i mekano osvjetljenje. Značajna je također njegova suradnja sa R. Ruizom (Suspregnuta vokacija, 1977; Hipoteza o ukradenoj slici, 1978; Tri mornareve krune, 1982) te s P. Greenawayom (Davljenje po brojevima, 1988; Kuhar, lopov, njegova žena i njezin ljubavnik, 1989; → Prosperove knjige; Tijelo kao knjiga, 1996; 8 i 1/2 žena, 1999). Na tim projektima pokretima kamere i razrađenim, stiliziranim i manirističnim kompozicijama, potencira ugođajnost često iznimno nadrealnih vizura. Ostali važniji filmovi: → Rat je završen, Stavisky (A. Resnais, 1974), → Moj ujak iz Amerike, Ljubav do smrti (A. Resnais, 1984), Javna žena (A. Żuławski, 1983).

M. Sablić